dubrovacki.hr

Nedavna vijest o urušavanju minareta jedne džamije u gradu Meknesu u kojem je živote tragično izgubilo dvadesetak njegovih stanovnika, odvela me je u mislima prema ovome dalekom marokanskom gradu u kojem sam svojevremeno proveo dva doista nezaboravna dana

To su situacije kad čovjek naprosto poludi. Najradije bi polomio oba auta i prepolovio ih. No, Bruno reagira mirno. Ubacuje mjenjač unatrag  i počinje gledati u sve retrovizore. Ponovno ga čeka nekoliko stotina metara vožnje unatrag uskim putem pazeći da slučajno ne zakači koje parkirano auto.

Iza rata nitko nije odselio. Nismo daleko od Grada i ako se napravi spoj s mostom, bit ćemo prvo predgrađe. Kao Babin kuk – objašnjava Mladen koji, kao i ostali mještani Osojnika, pozdravlja buduću autocestu

Stara antička Trakija danas je podijeljena između tri susjedne države, svaka joj je dala svoje kulturno, vjersko i društveno obilježje, pa je tako nekada moćna država potpuno izgubila svoj identitet, i samo se kroz pojedinačne priče, poput one o Spartaku Tračaninu i njegovu ustanku u Rimu, prisjećamo da je ona nekada uopće i postojala

Osobno sam u ovih 14 godina napravio između 7 i 8 tisuća prekršajnih prijava i upravnih postupaka, tako da gotovo nema čovjeka u gradu koji ima neki posao, a da nije imao kontakta sa mnom i da ga nisam prekršajno teretio – iznenađuje nas Ivica. Pa znači li to onda da su svi u prekršaju?

Onoga što je bilo kad sam bila mala uvijek se sjetim. Jednom sam išla s babom iz Dubravice u Trsteno na noge na misu. Ma kakvo auto, tko je zn'o za auto! Danas ima više u Slanomu auta nego je onda bilo na Pilama. Vodila je mene baba na misu svake neđeje. Idem ja ispred jedne kuće, a jedna žena stoji malo dalje na paši. A ja podigla rub ono vestice jadne što sam imala i viknula joj: 'Luce, vidi mene!'... 

Kako nam je rekla naša zaposlenica u veleposlanstvu  u Ateni arheologinja  Marina Šegvić, Grci se s posebnom ljubavlju odnose prema svojoj povijesti. Kad se u obitelji nađe neki umjetnički eksponat, donesu ga u muzej i pritom se organiziraju prave male svečanosti

Struja je u naše selo došla 1953. Prva je struja bila s Ljute, to je jadno bilo, ali dobro, vidio si večerat. Dalekovod je došao '67... Vodu smo uvijek iz Ljute imali Do sela Dubravka u Konavlima vodi jedan put, ali u njemu ih je...

„Ljudi obično kažu – 'što ću ja tu raditi, tu se gine'. No, to baš i nije tako, ovo je posao kao svaki drugi. Pa prije ćete nastradati u prometu!“, kaže pirotehničar Robert Gnječ, pomalo iznenađen pitanjima boji li se raditi ovaj posao. Jer on je već, kako je rekao, 'oguglao', a moguće stradavanje naziva 'nužnim zlom'