Teško je naći prave riječi za osjećaj ponosa u trenucima kada se hrvatska zastava vijorila iznad valova kanala La Manche, pokretana snagom 8 veslača i koncentracijom parićara i bubnjara u plitkoj neretvanskoj lađi. Čak su i Englezi, inače suzdržan narod koji ne pokazuje olako emocije, s popratnih brodova povremeno zajedno s nama navijali za uspjeh 'gusara' s Neretve. A oni su uspjeli u onom o čemu su sanjali - za samo 3 sata i 42 minute u maloj su neretvanskoj lađi preveslali Engleski kanal koji su u dolini Neretve već 'prekrstili' u Neretvanski.

Na najužem dijelu širok je 36 kilometara (između Dovera u Engleskoj i Calaisa u Francuskoj), a oni su u tom vremenu odveslali puno više jer su ih nosile jake morske struje. Poduhvat koji se dugo planirao pamtit će ne samo Neretva nego i cijela Hrvatska. Začet je tijekom jedne vesele večeri u dolini Neretve kada je Thierry Paul, čiji je otac Francuz, a majka i supruga rođene Kominjanke, predložio 'maratoncima' da preveslaju La Manche, a što su oni bez puno razmišljanja prihvatili. Samo nekoliko dana prije polaska za Englesku, zbog najave lošeg vremena i nedostatka sredstava, bilo je prijedloga i nagovaranja da se odustane, ali većina nije htjela ni čuti za to. Mnogi su posudili novac da bi krenuli na ovo neizvjesno putovanje, ali nijedna ih sumnja nije pokolebala u uvjerenju da će uspjeti...

DUŽNI, ALI RADOSNI

A nije bilo lako, kako preveslati, tako i stići na La Manche. Kada na Dan državnosti 25. lipnja nisu, po planu, mogli krenuti u ostvarenje svog poduhvata zbog vjetra, zabrinulo ih je najviše kako ostati još dan-dva u Engleskoj. Stigli su zahvaljujući Dubrovačkom vjesniku, Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Zračnoj luci Dubrovnik, Gradini, Hotelu Petka, HPB-u, Ministarstvu turizma, Luci Ploče i Luje autu, ali troškovi su bili veliki, a budžet za ovaj podvig ipak značajno manji. Za putovanje autobusom, vozače, smještaj u hotelima i hranu, prijevoz lađe, opremu, popratne brodove, posadu itd. potrošilo se oko 430 tisuća kuna, a po povratku su ostali dužni isplatiti još oko 150 tisuća kuna. Predsjednik Udruge lađara Neretve Marko Marušić bio je vidljivo izložen velikim pritiscima, a nakon preveslavanja La Mancha izjavio je kako su 'radosni i ponosni i dužni do grla'..! Devetnaest neretvanskih lađara, od kojih šesnaest veslača, dva parićara i jedan bubnjar - Luka Musulin, Vjekoslav Pirjevac, Joško Jerković, Damir Sršen, Goran Đorđić, Marko Jerković, Leo Barbir, Goran Zmijarević, Branko Markota, Ivan Plećaš, Tomislav Smrček, Dražen Jelčić, Izvor Škubonja, Mario Sršen, Ivan Burić, Boro Jelčić, Ivica Šunjić, Ante Šprlje i Marko Marušić imena su koja će zlatnim slovima ostati upisana u hrvatskoj povijesti kao imena prvih Neretvana koji su preveslali La Manche. Lađu je u Englesku na prikolici zakačenoj za džip doveo Teo Čupić u društvu supruge Manuele, a cijelom su poduhvatu svoj doprinos dala i dva vozača autobusa, Rajko Tomić i Branko Kovačić. Pavo Jerković stalno je izvještavao za sve radio postaje kamo su stigli i što rade lađari s Neretve tijekom puta, a njegov je sin Oliver u Njemačkoj na povratku bogato ugostio junake s Neretve, kao što je to učinio i Šimun Ramić u Antwerpenu pri dolasku. Organizator Thierry Paul ni sekunde nije napuštao lađare u Engleskoj i Francuskoj iako je tek nedavno postao otac djevojčice, a bio je izvan sebe sve do trena kada se mala neretvanska lađa konačno dotakla francuske obale. Ničeg od ovog ne bi bilo da se prije 12 godina Milojko Glasović, profesor likovnog i veliki kreativac, nije dosjetio organizirati prvo natjecanje u veslanju u lađama Neretvom u povijesti. Neki se danas guraju da izguraju Milojka iz prvih redova u projektu Maratona, a njemu kao da je to svejedno. On se nasmije i nabaci kameru na rame kako nijedna minuta događaja oko lađara ne bi ostala nezabilježena...

JOŠ MALO!

Lađari su krenuli u nedjelju, 21. lipnja, autobusom iz Metkovića prema Doveru u Engleskoj. Pjesma se ori u autobusu, dijeli se pita od sira koju je spremila Damirova kćer. Vade se i karte za briškulu, putovanje je dugo. Najveći poduhvat od osnutka Udruge lađara prije 10 godina i 12 godina od postojanja Maratona činio im se tog jutra nekako dalek i zamagljen. Članovi posade odabrani su prema plasmanu s prošlogodišnjeg Maratona lađa, a svaka je temeljna ekipa veslača dala jednog svog člana posade koji će predstavljati Neretvu i Hrvatsku na poduhvatu La Manche 2009. Kanal je dio Atlantskog oceana koji dijeli otok Veliku Britaniju od sjeverne Francuske, te povezuje Sjeverno more s Atlantikom. Lađari su ga planirali preveslati na njegovom najužem dijelu koji je širok 34 kilometra (između Dovera u Engleskoj i Calaisa u Francuskoj), ali zbog jakih struja i valova su očekivali kako će se put malo produljiti, na vjerojatno više od 40 kilometara, za što su naporno trenirali puna dva mjeseca, kaže predsjednik Udruge Marko Marušić.

Iako je neretvanska lađa potekla s geografski malog područja, jedinstvena je u svijetu. Na Dunavu i na Uni u susjednoj državi postoje slične, kako oni kažu, 'lađe', ali to su više čamci, uži, duži i ravnog dna, kaže Marko Marušić. Lađe su primale 4 do 4 i pol tone tereta, prevozila se stoka, poljoprivredni proizvodi i drugi tereti. Prijetio joj je zaborav, ali 1998., kada je održan prvi Maraton lađa, na najbolji je način ponovo postala simbolom Neretve i neretvanske doline. Vozeći se kroz Francusku, ne možemo se načuditi danu koji je još uvijek u svom punom sjaju, a prošlo je 22 sata. Najduži dan u godini kod nas traje dosta kraće, a u Francuskoj je još u 22,30 bilo vidljivo. Sutradan smo trajektom preko La Manchea krenuli na drugu stranu – u Englesku. Na Dan državnosti nije se moglo veslati zbog jakog vjetra. Na licima lađara čitala se zabrinutost, te su već sutradan bili nagrađeni – malo prije 7 sati ujutro počeli su veslati. Na pola kanala lađi se približio gumenjak s drugom ekipom...

- Mogli smo odveslati i do kraja! – dočekuje ih prva ekipa, uzbuđeno im dodajući vesla. Druga ekipa grabi prema Francuskoj koja se u izmaglici još ne nazire. More je duboko, beskrajno. Nebo se naoblačilo, gromovi najavljuju nevrijeme. Odjednom se jaka kiša obrušava na veslače. Dižu se valovi, prijete plitkoj neretvanskoj lađi. Pumpa za izbacivanje vode radi punom snagom. Prva ekipa ne napušta ih u nevolji – stoje na palubama popratnih brodova i bodre ih navijanjem...

- Hajmo, ljudi, samo naprijed! Još malo, još malo!!! – viču veslači. Teško je opisati osjećaj ponosa koji budi slika hrvatske zastave zabodene na lađu koja sječe La Manche i zavjesu od guste kiše. Nekima nije dobro, što od silnog uzbuđenja, što od morske bolesti. Kiša ne prestaje, tek pred francuskom obalom pomalo jenjava, kao iz poštovanja prema velikom uspjehu Neretvana.

- Uspjeli smo, ljudi, uspjeli smo! – viču i grle se lađari na francuskoj obali. Sve im se čini nestvarno. Neki tek poslije 3 sata i 42 minute žvaču prve zalogaje sendviča. Presvlače se, mokri do kože. U Calaisu se vijori hrvatska zastava i zastava Udruge lađara. Dočekala ih je gradonačelnica i zamjenik hrvatskog veleposlanika u Francuskoj Andrej Plenković. Okuplja se publika slučajnih prolaznika, pitaju tko su ti momci u kockastim majicama. Teo s džipom pokušava izvući lađu na pješčanu plažu, a ona zapinje u mokrom pijesku. U jedinoj suhoj robi koju imaju ponovo gaze kroz more i guraju svoju lađu prema prikolici. Tek je sad sve uistinu gotovo. Navečer u otmjenom restoranu opušteno nazdravljaju jedan drugome i prvi put u pet dana s mirom večeraju...

- Kad je počela kiša, bojao sam se da nam organizator ne prekine veslanje – povjerava nam Marko Marušić. – Mi zabranu sigurno ne bismo poslušali! Ljudi su u glavi bili odlučni, nitko nije sumnjao u sebe ni u drugoga. Ljudi su skoro na svoj trošak došli ovamo, ostavili su ženama poljoprivredu, ali sve se isplatilo!

Maraton lađa povezao je ljude iz različitih mjesta u dolini Neretve koji nekada nisu bili u dobrim odnosima. Zdravo natjecanje izrodilo je mnoga prijateljstva među nekad 'zaraćenim' stranama. Rivalstvo, ono sportsko, sada ih neraskidivo povezuje. Vratili su se u Neretvu i Hrvatsku kao junaci, a kao takvi su doma i dočekani. Sljedeće godine planiraju preveslati Jadran do Termolija, pod nazivom 'Tragovima pradjedova', nadajući se da će opet uspješno, ali taj put bez dugova, prezentirati Hrvatsku.

Dube Marjanović