Kad pogledaš što nam se moglo dogodit, sva se naježim. Mi smo barem imali izbor između dva pametna, obrazovana, gradska čovjeka. Oni su imali birat između urbanog i ruralnog. Izabrali su njiovog. Kakvih je više. Dioklecijan se okreće u grobu ko ventilator. Jedan nula za nas. Ali sveti Vlaho, samo im je maho, ajme ća ću im ja. Da se ne zavaravamo, jednog lijepog sunčanog dana, i mi ćemo doć na red. Pojavit će se jednom neki ambiciozni kopač nosa odrastao na Mjesečevom pejzažu (niđe kučka, niđe mačka), s ciljem da nas sve potaraca. Uključujući i zidine. Koji će nam kua zidine? – bit će prva primjedba. Nama treba hebeni parking! Po mogućnosti na Stradunu. Prvo treba Orlandu otkinut jaja i sve ostalo što mu visi. Koji kua on tamo glumi? Pa onda ona Sponza! Čemu ono, matere ti, uopće služi? Čuj, vrijedni arhiv. Djeco, moja, zahebite vi prošlost, treba mislit na budućnost. Sve to treba prokopat, pa onda red pomadora, red patata, red balančana, red šnicela…zahebo sam se, šniceli se ne sade! A đe će mi se svojta parkirat kad me ono čoporativno dođu posjetit? Kroz ona vaša vrata od Grada ne može proć ni rođo s janjetinom na ramenu. Recimo, to usko grlo trebalo bi malo proširit.

Po sistemu 'oštro posro', jednog dana će naš budući gradonačelnik također sjest ispred Gradske i zapisivat ko je došo u koje ure. Kao da je to važno. Ali je dobar štos za nekoga išćerat s posla. Ako si to naumio. Jer trebaš zaposlit svoje. Koji će možda dolazit na vrijeme, ali će zato cijeli dan kopat nos. Po uzoru na tebe. Problem je kad ti tvoj gradonačelnik padne s vlasti, a ti si mu bio duže vrijeme u šupku. Ono, zabljesne te svjetlo, čuješ čak i neke druge zvukove osim prđenja ludih, totalna zbunjoza. Koga ćeš sad, života ti, pitat za mišljenje? I svi bježe od tebe. Pošran si i smrdiš. Tražiš novi šupak za smjestit svoj obraz. E, takvih bi se šupaka i ja riješila!

 Ruralni gradonačelnik bi nam vrlo brzo ugasio i Ljetne igre po sistemu 'Kad jaganjci utihnu'! Tol'ke pare za tamo neku što mi cvili pod balkonom? Ili za onoga bolesnika što živčano depa po klaviru, a smeta mu avion što prelijeće pa JAT, pardon, Croatia airlines mora mijenjat red letenja! I ko to, hebote, uopće sluša? Par degenerika što kao uživaju i pri tom zatvore oči, a zapravo prespavaju. Čovječe, to ti je najskuplji san ljetne noći. Jedino što valja su oni narodni plesovi. E, to kad čujem, dođe mi, rođo, da se ufatim u kolo s njima. Jedino što bi takav gradonačelnik prihvatio je zlatni zahod. E, tu je jedino prijestolje đe bi se osjetio ko car. I đe bi njegove odluke imale dostojnu težinu, važnost, a bogami i smrad. Tj. miris novih vremena. Ali eto, mirni smo ove četiri godine. No, tko zna, možda upravo sada neko nepatvoreno janje odraslo na Mjesečevu pejzažu piše maturalnu školsku zadaću na temu Što ću biti kad odrastem. „Kad im ja dođem, pitat će se ko je ugasio svjetlo. Polarna noć, čovječe. A potom će vidjeti i sve zvijezde!“

Maja