Vrijeme: Dubrovnik

Danas:

27°

 

Sutra:

min20° max26°

 

« Moskar - Englez u Dubrovniku

MARK THOMAS

Dijete nije magarac

20.09.2012. 10:20

· ·   ·  

Došlo je opet i to doba godine, povratak u školu. I svake, ali baš svake godine od njih četrnaest, otkada sam ovdje, pojavljuje se isti komentar. ''Zašto djeca moraju nositi tako teške torbe u školu?'' Na ovaj komentar možete se osloniti kao na činjenicu da lastavice dolaze u proljeće, da su u ožujku tri marčane bure ili da cijena kave na Stradunu svake godine konstantno raste.

''Jesi li sigurna da možeš nositi taj ruksak?'', upitao sam svoju malu susjedu dok se borila pod težinom ruksaka koji mi je izgledao velik poput nje. ''Da, nema problema'', nasmijala se, sretna što se vraća natrag u školu nakon dugih ljetnih praznika. ''Koliko je težak?'', upitao sam. ''Ne znam, ali sve je ok, moram ići, vidimo se kasnije'', mahnula mi je dok se gegala niz cestu. Ogroman ruksak plesao je na njenim leđima s lijeve na desnu stranu dok je pokušavala uskočiti u autobus, rekao sam, pokušavala uskočiti jer s tako teškom torbom bilo joj je nemoguće uopće odvojiti se od tla. ''Jadna mala'' izletjelo mi je prije negoli sam promislio..
Sram vas bilo!
Svake godine ista pritužba i svake se godine ništa ne događa, baš tužno. Prva djeca koju sam ovdje vidio prije toliko puno godina sad su na fakultetu ili rade, noseći uspomene na ogromne torbe pune knjiga na svojim leđima. Pitam se samo koliko već naraštaja djece pati i vjerojatno će se i dalje patiti zbog ovog smiješnog pravila? To je toliko nepotrebna i zastarjela praksa da sam prisiljen zatresti glavom u nevjerici. Oblik mučenja koji ne biste nametnuli ni najgorem neprijatelju, a kamoli najdragocjenijem biću u svom životu. A opet, svake godine nitko ne želi ni prstom pomaknuti kako bi se spriječilo ovo svjesno zlostavljanje djece. To je ludilo, a svim onim ljudima na vlasti koji imaju mogućnost to promijeniti, a uporno svoje glave guraju u pijesak poput nojeva, mogu samo reći - sram vas bilo! Ovo me podsjeća na priču iz grčke mitologije o Sizifu koji je bio kažnjen guranjem ogromnog kamena uzbrdo koji bi se opet otkotrljao natrag pa je tako stalno ponavljao tu svoju uzaludnu radnju. Sizifu bi veća kazna bila da je bio učenik u Dubrovniku. Za svaki problem postoji rješenje, a rješenje za ovaj problem tako je jednostavno da ga jedino slijepac ne bi vidio. Školski ormarići! Svaka škola u civiliziranom svijetu ima ormariće, po jedan za svakog učenika, gdje odlažu svoje knjige. Dva sam dana u godini morao nositi sve knjige u školu i to prvi i posljednji dan školske godine, ostatak godine bih nosio samo one knjige koje su mi bile potrebne za domaći rad.
Ormarići i uniforme
''Preskupi su'' ili ''Nemamo za njih mjesta'' dva su uobičajena odgovora koja dobijem kad postavim pitanje o ormarićima. Zato sam odlučio sam istražiti cijelu stvar. Kontaktirao sam jednu američku tvrtku koja se bavi proizvodnjom metalnih ormarića kakvi se mogu vidjeti na filmu. Cijena jednog ormarića je oko 300 kuna, prema tome, ako neka škola ima oko 500 učenika, to bi bila investicija od 150.000 kuna. Uzevši u obzir činjenicu da se ormarići prave od metala pa su ''izdržljiviji'', njihov je rok trajanja nekih 10 godina. S mojom srednjoškolskom ocjenom ''dobar'' koju sam imao iz matematike zaključujem da je to 15.000 kuna godišnje. Je li to skupo? Kolika je cijena zdravlja vašeg djeteta? Na onaj odgovor o tome kako nema mjesta za ormariće imam pitanje, nije li grad upravo investirao 6,5 milijuna kuna u obnovu Osnovne škole Marin Držić? Zasigurno je to bila savršena prilika za pronalazak mjesta za ormariće. Ovi su ormarići dubine točno 30 cm, siguran sam da bi se za takvo nešto našlo mjesta, zar ne? Imam jednu prijateljicu koja je svom sinu kupila prilično skup ruksak za njegov prvi dan škole, ali već drugi dan škole ruksak je pukao upravo zbog težine knjiga u njemu. Što mislite, što tek ta težina radi kralježnici vašeg djeteta? Pa dijete nije magarac, zaboga miloga. Sjećam se kad sam pisao Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta pitajući ih zašto školske uniforme nisu obavezne u Hrvatskoj. Ministar mi je odgovorio da će ''o tome biti odlučeno tek nakon konzultacije s roditeljima jer su oni ti koji bi trebali platiti uniforme''. Gospodine ministre, hoćete li vi onda platiti sve medicinske račune za svu tu buduću pogrbljenu djecu? Hoćete li posegnuti rukom u svoj džep i platiti masaže, akupunkturu, kirurške zahvate itd.? Slavni Winston Churchill rekao je: ''Stupanj civilizacije društva mjeri se po tome kako se društvo odnosi prema svojim najslabijim članovima''. Moj dragi Winstone, ne mogu se oteti dojmu da smo iznevjerili našu djecu. Među njima i moju malu susjedu koja je poput raka pod teškim oklopom iščeznula u daljini kad se zaustavio autobus. Na jednoj strani autobusa prepoznao sam grb Župe, ženu koja nosi ogromnu košaru voća na svojoj glavi. ''Baš smo napredovali ovih godina'', promrmljao sam sebi u bradu.

Nivas
Nivas.hr | Uploading 24/7
Interactive Design & Development
Ladislava Štritofa 1
Zagreb 10000 Croatia
Work 385-(0)1 | 2320-541
dubrovacki.hr
Dubrovački vjesnik d.o.o.
Vukovarska 10
Dubrovnik 20000 Croatia
Centrala 385-(0)-20-357-033