U mene doma stalno se pjeva. I kad je vrijeme za dizanje iz mrtvih (Ustani, bane), i kad neko piša (Potočić maleni, cijelu noć žubori), i kad neko izleti vanka bez objeda (Otišo si, sarmu probo nisi). Najkrvavije mi je kad me moja bolja polovica pita – što se ne javiš na mobitel, a ja vedro zapjevam Marke neman, nemam marke ja, da ti pišem pisma ljubavna. Ili kad hropi ko 300 kanadskih drvosječa pa krene pjesma Što je nebu bilo kad me je s tobom spojilo, neću više ja u tvoje krilo kad si mi srce ranio. Navečer, eto, često iznesemo laptop na balkon i gledamo filmove. Prije toga obavezno se zapjeva tzv. Balkonska himna - Vrapci, vrapci i komarci, lete, lete, lete, lete svud oko nas. Razgovor o utijavanju košulja obavezno završi obiteljskim zlostavljanjem ili pjesmom Nemoj grišit' srce svoje, još me stare rane lome, ubit' ćeš me milo moje! Delirij nastaje kad operem bijelu robu s nečim crvenim. I sve se nekom čarolijom pretvori u roza. Onda stariji pleše indijanski ples kroz kuću s ciljem da me žrtvuje, a mlađi traži neki oštriji nož da počini harakiri. Samo što su u mene svi noži tupi. I tako godinama. A ja vedro zapjevam: Roza, roza više ne postoji, roza, roza više mi ne stoji, samo sivo u životu mom, jer si opet ti sa njom. Idilično je u mom domu i kad čekam red za zahod, a pruga mi ide za jedno minut i po. Stanem ispred vrata i cvilim. Pa onda malo lupam šakom. Iznutra se čuje: Zna li noć da si meni dan, i da ne spavam, zašto moraš mi ulazit' u san, a ja vanka bacam repliku tj. ispravak netočnog navoda: Tri sam ti zime šaptala ime, sliku ljubila, zbog tebe sve sam izgubila, jer sam te čekala. Priznajem, ima dana kad bi rado počinila mužocid i sinocid, ali s pjesmom to nekako uvijek prođe lišo bez ponta. Osim toga, ko ti govori da ih ovih stihovima nisam upravo bacila u komu? Ima dana koje zovemo 'pegula time'. Štojaznam, starijega pošere grlica, a mlađi ugazi na hovno. Imaš izbor – zvat socijalnu službu i prijavit zlostavljanje ili zapjevat Stavi ruku na mene da me prođu brige sve,
nadaleko čuje se da si brat od nevolje. Ponekad se od srca nasmijemo nekoj poznanici koja je po principu 'mala je dala' hvatala nogometaša pa popušila. Onda se iz mog doma zaori Prsten neće preko mog prsta, ko' ni tvoje ime preko mojih usta. I što joj poručit do li Gledaj tijelo, gledaj vrat, ne gledaj na rolex sat. Kako inače uhvatit takvog nestaška?  Pjesmom Lanci, uzde, okovi, da l' bi bili dovoljni, da ti krila saviju, pa da meni putuju. Prije spavanja nekoga od nas redovito hvata napad pjevanja pa drugo dvoje potegne akapela Neka pisma samo šuti, moja bol su riječi njene, stihovima ka da cipa ove lipe uspomene. I za kraj, prije nego na prvi krivi pogled ili pas mater seljačku podignete zahtjev za razvod, predlažem stihove Od parfema mog ti si bočica pa u nju stanem samo ja te kao repliku Nima dana, viruj nima, da mi srce nije plamen, još sam u te zaljubljena, mom' životu ti si amen. Ili počnite svoj život stavljat u ovakve stihove. Zarada je zajamčena.  

Maja