Župna Crkva svetog Vlaha u Stonu danas je u puno gorem stanju nego onog dana kada je teško oštećena u potresu 1996. Obnova čeka četrnaest godina, iako je projekt davno izrađen i sve dozvole dobivene

Župna Crkva svetog Vlaha u Stonu danas je u puno gorem stanju nego onog dana kada je teško oštećena u potresu 1996. U vrijeme poslije prirodne katastrofe bilo je važnije ljudima obnoviti kuće, ali toliko godina kasnije svi se s pravom pitaju – gdje je zapelo?

ISKOPI BEZVEZE

Zapelo je na omiljenom izgovoru investitora, poslodavaca i institucija otkad je vijeka i recesije – nema se para. A izgovor bi možda nešto i značio da je pitanje prvi put postavljeno lani. Ali projekt i sve dozvole leže u ladicama već dvije godine pa je malo tko uvjeren u istinitost tog već otrcanog izgovora. Don Vojo Vlašić, stonski župnik, obraćao se, kako kaže, bezbroj puta Ministarstvu kulture, pa i odlazio sa stonskim načelnikom Vedranom Antunicom u Zagreb. Rezultat je nula, kako kuna, tako i konkretnih odgovora. Inače, svete mise se od 1996. održavaju u Samostanu svetog Nikole.

- Konzervatori iz Dubrovnika radili su iskope u crkvi jer su rekli da bez toga nećemo dobiti dozvole. To je bilo suvišno jer se znalo da je na tom mjestu uvijek bila crkva – kaže don Vojo Vlašić, navodeći na zaključak kako su novci, koje je u iskopavanja uložila Crkva, nepotrebno potrošeni. - Sve su crkve izgrađene i obnovljene na istim temeljima, jer taj zadnji potres nije bio prvi koji je rušio objekte na ovom području. I da, mislim da su ti iskopi bili nepotrebni jer su to rekli i neki priznati stručnjaci – ističe don Vojo, dodajući kako nijedna crkva na stonskom području nije obnovljena poslije rata i potresa. Zašto, ne zna i može samo nagađati.

- Ne znam koji je tome razlog. Poslije potresa bilo je predviđeno da se Crkva svetog Vlaha potpuno sruši, ali nešto je drugo odigralo ulogu. Ja bih rekao da se moralo platiti – sluti don Vojo, pa na konkretni upit kome i zašto, odgovara:

 – Mislim konkretno na konzervatore jer nam nisu htjeli dati dozvole dok se ne učine iskapanja. Crkva je financirala iskopavanja u iznosu od 364 tisuće kuna. Našli su dvije kosturnice i temelje stare crkve. Platili smo i bušenja radi statike koja su koštala oko 180 tisuća kuna, ali za njih vjerujem da su bila potrebna – ističe don Vojo, dodajući kako se od tih radova ne vidi ništa, a koštali su blizu 550 tisuća kuna. Sve stoji, a dozvola, od čijeg su izdavanja protekle dvije godine, morala je biti produžena. Crkva nema krov i svakim je danom u sve gorem stanju. Stonjane od obnove njihove župne crkve dijeli 8 do 9 milijuna kuna potrebnih za opsežne radove razgradnje i ponovne izgradnje. Možda država i Ministarstvo kulture misle da Crkva, koja nije siromašna (dapače), može sama financirati obnovu?

- Biskupija je odgovorila da oni to ne mogu financijski podnijeti, a narod da i ne govorimo. Broj stanovnika ovdje je neznatan – odgovara don Vojo Vlašić. – Uvijek pitaju kad će, a svi oni vole da se ta župna crkva napravi – zaključio je. Drugim riječima, Crkva je uložila oko pola milijuna kuna, a onih 8 do 9 čeka da ih 'stvori' država, odnosno Ministarstvo kulture. Na naš upit zašto do danas nije započela obnova Crkve svetog Vlaha u Stonu, iako je projekt napravljen i sve su dozvole ishođene, iz Ministarstva nismo dobili odgovor. Biskupija, prema našim saznanjima, inače skromno financira obnovu crkvenih objekata. To se najčešće radi sredstvima Ministarstva kulture, odnosno proračunskim novcem iz džepova poreznih obveznika. A oni, vjeruju valjda oni koji od njih žive, nemaju dna. Tako se, primjerice, restauracija Crkve svetog Vlaha u Dubrovniku također obavlja sredstvima Ministarstva kulture, te najvećim dijelom sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine, dok se ulog Crkve nigdje ne spominje. Sudeći po izrečenom, objekt u Stonu obnovu će dočekati jednog lijepog dana, kad recesija prođe ili na vrbi rodi grožđe.

Dube Marjanović