Očigledno je da postoje nepravilnosti. Ako izvješće utvrdi nepravilnosti, Uprava će poduzeti mjere, a ako se ne utvdre nepravilnosti ja ću poduzeti mjere prema Upravi – jasan je Vlahušićev stav jer je on potpuno ubijeđen da je Vodovod oštećen

Na prošlotjednoj sjednici Gradskog  vijeća gradonačelniku Andru Vlahušiću bivši je ravnatelj Vodovoda Teo Andrić postavio  pitanje zašto još uvijek gradske tvrtke nisu spojene u jedno komunalno poduzeće, na što je Vlahušić odgovorio da postoji puno neriješenih stvari, pa se zbog toga još uvijek ni ne mogu spojiti. Gradonačelnik je pritom ponajviše mislio na Vodovod gdje podosta toga nije riješeno još od bivše uprave koju su vodili Teo Andrić i Pero Radović. Podsjetimo, Vodovod je tijekom 2008. i 2009. godine obavljao sanaciju vodoopskrbnih i energetskih objekata na vodozahvatu Duboka Ljuta na temelju nepotpisanog Sporazuma o sufinanciraju sanacije Duboke Ljute između Hrvatskih voda, Ministarstva mora prometa i infrastrukture, Ministarstva regionalnog razvoja šumarstva i vodnog gospodarstva, Fonda za regionalni razvoj, Općine Konavle i Općine Župa dubrovačka. Budući da taj sporazum o sufinanciranju nikad nije potpisan, postupak javne nabave proveden je suprotno članku 14. Zakona o javnoj nabavi koji kaže da naručitelj za kapitalna ulaganja mora pripremiti i usvojiti investicijski projekt prije početka nabave, što je uostalom potvrdila i Državna revizija o svom izvješću.

Nije po zakonu i nikom ništa

Cjelokupna investicija koju je trebalo platiti izvođaču radova tvrtki Pomak (koja je uvijek dobivala sve natječaju u Vodovodu koje je provodila bivša uprava) iznosila je 16.261,277,90 kuna. Aneksom ugovora kasnije je toj svoti pridodano još 679.261,00 kuna. Zbog nepotpisanog sporazuma Vodovod se našao u problemima jer resorna ministarstva i Fond za regionalni razvoj još uvijek nisu platili oko pet milijuna kuna pa je Vodovodu prijetila i još uvijek prijeti blokada računa. To su problemi o kojima je Vlahušić govorio na gradskom vijeću, a koji koče stvaranje holdinga. Trenutačna uprava Vodovoda s čelnim ljudima Brankom Negodićem i Perom Miškovićem tvrdi da rade na rješavanju tih dugova.

-Nastojimo „natjerati“ te institucije na plaćanje svojih obaveza – kratki su.

No, zašto bi to oni platili kad ih nikakav dokument ne tjera na to? Budući da su se sve radnje obavile na temelju sporazuma koji nikada nije zaživio i koji nitko od obveznika u ugovoru nije potpisao, vrlo se lako može dogoditi da tih spornih pet milijuna kuna Vodovod neće uspjeti naplatiti. Iz cijele priče proizlazi da su bivši šefovi Vodovoda Teo Andrić i Pero Radović, prema nalazu revizije, za sada oštetili Vodovod za najmanje  pet milijuna kuna i doveli u pitanje likvidnost poduzeća. Prvo, Sporazum o sufinanciranju nije potpisan, što znači da obveznici istog ne moraju dati ostatak novca za radove jer se svojim potpisom nigdje nisu obvezali platiti niti su ta sredstva predvidjeli u proračunima za ovu godinu. Drugo, ne postoji elaborat ili studija koji opravdava ovu investiciju. Treće, bez znanja onih koji su odlučili financirati crpnu stanicu Duboka Ljuta, Uprava Vodovoda potpisala je dodatak ugovora o građenju na iznosu od 679.261,00 kuna. Četvrto, Pomaku su produžili rok za završetak radova bez naplate penala. I tu su im izašli ususret, što jasno dokazuje da je bivša uprava bila u „posebnim“ odnosima s tvrtkom Pomak koji su, podsjetimo i to, na čak 15 pozivnih natječaja Vodovoda uvijek bili najbolji ponuditelji pa su za ovaj posao tražili 16 milijuna kuna, što je prihvaćeno.

Pranje ruku

Pitali smo Negodića i Miškovića zašto svu ovu dokumentaciju nisu proslijedili Državnom odvjetništvu i USKOK-u, na što oni odgovaraju kako su nakon puno konzultiranja došli do zaključka da tu nema osnova za kazneni progon. Nisu oni ti koji bi trebali zaključiti je li nešto kažnjivo djelo ili nije. No gradonačelnik Vlahušić će ih ipak, izgleda, natjerati. Naime, naredio im je da još jedanput provjere sve nepravilnosti u Vodovodu te da mu predaju izvješće.

-Očigledno je da su tu čudna posla u pitanju. Ako izvješće utvrdi nepravilnosti, Uprava će poduzeti mjere, a ako se ne utvrde nepravilnosti, ja ću poduzeti mjere prema Upravi – jasan je Vlahušićev stav jer je on potpuno ubijeđen da je Vodovod oštećen.

Iz ove priče jasno je da tu nisu bila čista posla, što je potvrdila i državna revizija i ona unutrašnja koju je proveo Grad Dubrovnik. Negodić i Mišković morali su proslijediti nadležnima ove dokumente pa neka se oni bave zaključcima o (ne)zakonitim poslovima. U pojedinim postupcima javne nabave revizori su utvrdili da je, iako je cijena najpovoljnije ponude bila veća od planiranih sredstava za nabavu, Uprava Vodovoda zaključivala Ugovore o nabavi iako su bili obvezni poništiti postupak javne nabave. Jednostavnim rječnikom rečeno - namještali su se natječaji. Prema našim saznanjima realna cijena za radove (koji možda i nisu bili potrebni) ne dođu više od osam milijuna kuna, što znači da je projekt preplaćen i više od dva puta. I za ovo čelnici Vodovoda smatraju da ništa nije sporno, jer su prihvaćene cijene takve kakve su. To je isto kao da vi od mene kupujete polovni auto za cijenu novog. Vi na to pristanete ili ne, ali tu nema ništa sporno. Jedino što, da vi od mene kupujete polovni auto za cijenu novoga, ne biste na to nikad pristali, ali čelnici Vodovoda nisu plaćali Pomaku svojim novcem, već novcem poreznih obveznika, što znači da su nas oštetili ponašajući se kao loši gospodari, što je također suprotno člancima zakona. Osim ovoga, revizori su utvrdili i to da radi naplate potraživanja za vodu koji su krajem 2008. iznosili oko 12 milijuna kuna nisu poduzete sve odgovarajuće mjere naplate, što znači da su se nekima dugovi za ovu opraštali dok su drugima dolazile ovrhe. U ovoj priči od samih nepravilnosti nejasnije je jedino zašto nitko od nadležnih ne poziva institucije da obave svoj posao. Zašto one same ne dođu i utvrde ima li spornosti ili ne? A to im je posao po službenoj dužnosti. Naravno zbog ovoga svega poskupit će voda.

Maro Marušić