Njemački tabloid Bild uputio je pismo grčkom premijeru u kojem stoji: 'Ako ovo čitate, ušli ste u zemlju drugačiju od vaše. Vi ste u Njemačkoj. Ovdje ljudi rade do 67. godine i javni službenici u Njemačkoj ne dobivaju trinaestu plaću. Ovdje nitko ne mora platiti mito od tisuću eura da bi dobio krevet u bolnici. Naše benzinske crpke imaju blagajne, taksisti izdaju račune, a farmeri ne obmanjuju EU uzimajući subvencije za milijune nepostojećih stabala maslina. Njemačka također ima veliki dug, ali se s time može nositi. To je zato jer ustajemo ranije i radimo cijeli dan. .....'

I tako dalje i tako dalje. Teške riječi u kojima ima i istine već se tjednima izmjenjuju na relaciji Njemačka – Grčka. Ne govori se bez razloga  o 'grčkom sindromu' koji je zahvatio Hrvatsku. Opasna grčka bolest prezaduženosti, prevelike i inertne administracije, korupcije, nereda u pravosuđu i kaosa u gospodarstvu nije nešto što smo trebali uvoziti iz Grčke. Tu smo i sami odlikaši, a koliko nepotrebne robe uvozimo, ne bi me čudilo da uvezemo i grčku zaduženost.

Uvozni lobi ionako u Hrvatskoj uvozi što i koliko hoće zbog čega jedemo jeftine i stare jabuke iz rezervi tko zna koje zemlje, jedemo nekvalitetno i nekoliko godina zamrznuto meso iz sličnih izvora jer sav taj uvoz dobije dozvolu i troši devize dok seljaci odustaju od uzgoja svinja, teladi ili krava muzara, a voćarstvo je postalo neisplativo. Poljoprivreda je u kolapsu ne zato što hrvatski seljak ne radi od jutra do noći kao i onaj njemački, nego zato što se nitko u ovoj zemlji sustavno i sa znanjem ne bavi poljoprivredom. Zato što uvozimo čak i 'čvarke ' koje onda u velikim trgovačkim lancima koštaju oko sto kuna po kilogramu. Istovremeno, u Mađarskoj iz koje ih uvozimo, koštaju dvadeset i pet kuna po kilogramu, dok ih u slavonskim selima poklanjaju jer ih nemaju kome prodati. Zato što je poljoprivreda Pankretićevo i Friščićevo leno po kojem igraju svoje sitnotrgovačke političke igre, u kojem se dijele poticaji šakom i kapom jednako za neposađene masline kao i za neobrađena polja uljane repice ili pšenice. Sve za glasove. Najviše poticaja 'ubodu' oni koji motiku nikad nisu u ruku ni uzeli. Godinama ostaje neriješeno pitanje plavog dizela koji preskupo plaćaju i ribari i seljaci sve navodno zato jer 'mafija' toči gorivo po toj  povlaštenoj cijeni. Pa će ih tako spriječiti u zloupotrebi? Ima li netko čiji je posao borba protiv zloupotrebe svih vrsta? Valjda nema. 

Dok nema strategije poljoprivrede niti ikakve državne strategije po kojoj se zna što ćemo i koliko proizvoditi u sljedećih dvadeset godina, seljaci će na ulicama sa skupim traktorima kupljenim na leasing, uz prevelike kamate moći ucjenjivati svaku nekompetentnu vladu. Budimo realni, s tako usitnjenim poljoprivrednim zemljištima, s traktorom na svako takvo premalo zemljište naše su šanse nikakve, dok šanse uvoznog lobija samo rastu i rastu. Ispada da smo zemlja u kojoj se ništa ne isplati raditi. Osim zaposliti se u državnoj službi gdje se u miru, razbibrizi i veselju dočeka mirovina. Ma koliko se kleli u tržište, tržišno se u ovoj zemlji nikome ne da raditi. Zašto bi taksiji vozili jeftinije kad mogu skupo, dok ostatak vremena igraju karte, a račun pisan rukom, izdaju samo na zahtjev. Zašto bismo imali uređeno tržište 'rentanja' stanova kad nas mogu prisiliti na kupnju skupog stana s visokom kamatom jer je najam skuplji od polovice rate kredita.   

Država je u zašla u nigdinu. Šuker tvrdi kako je osamdeset posto proračuna zadano. Jest, zadano je, zato jer je povlašten nerad zadan, jer su poticaji, subvencije, povlaštene mirovine, povlašteni tretmani i povlašteno neznanje zadani. Je li došlo vrijeme za rad, red, odgovornost i znanje? Ma kakvi. Jadre traži one koji se bune nek' kažu kome bi uzeli da bi njima dali. Nisu, Jadre, oni predsjednici Vlade. Nije njihov posao da znaju gdje, kako i koliko uzeti kako bi se pokrenula zemlja iz ovog bunila i ekonomskog kaosa. Znaju Jadrini ekonomski savjetnici kako. Ali nitko u Vladi nema tri čiste to i provesti. Zašto? Jer, nakon drastičnih rezova, ma kako korisni bili, teško može preživjeti izbore ona vlada koja  to učini. Što je dobro za zemlju, nije dobro za politiku i političare. Posebno za Šukera. Vrijedi i obratno. Zato sve jasnije postaje da bez konsenzusa, bez velike koalicije, nijedna vlada, ma s koje strane bila, neće ući u  temeljito restrukturiranje gospodarstva, poljoprivrede i administracije. Zato još uvijek imamo toliko općina i gradova, toliko županija, toliko povlaštenih mirovina i toliko debelu i neučinkovitu administraciju koja je sama sebi svrha i koja sisa proračun kao majku rođenu. Zato se pravosuđe svelo na statistiku po kojoj su sudovi nevjerojatno učinkoviti. U stvarnosti, mijenjaju brojeve istog spisa zbog podneska ili već nečega i onda stari broj istog spisa kao riješen ulazi u tu divnu statistiku. U stvarnosti, predmeti se po sudovima vuku godinama, dok su u statistici već nekoliko puta riješeni. Što se statistike tiče, nama je super. Statistički, imamo i ceste i struju i investicije i krcato turista koji se ludo provode i troše po Stradunu. Statistički, i radnici GP-a sasvim dobro žive, a da o seljacima ne govorimo. Živjela statistika. Eto vas.