Imaju li očevi jednaka prava kao majke kad prilikom razvoda nadležni sud odlučuje s kime će dijete (djeca) živjeti – pitanje je o kojem se sve više raspravlja u hrvatskoj javnosti. A sve više očeva diže svoj glas. Podršku im daje i udruga „Dijete razvod“ koja zahtjeva izmjenu Ustava RH, članka 62., čiji početak glasi „Država štiti materinstvo...“. Roditeljstvo je veće od materinstva, smatra predsjednica udruge Asenka Kramer i baš zato sporni članak treba mijenjati jer diskriminira sve ostale.

- Često su očevi ti koji su bolji roditelji, imamo posvojiteljske obitelji koje su zaista pravi roditelji posvojenom djetetu. Što reći o obiteljima koje su izgubile oba roditelja pa djedovi i bake ili stričevi i tete skrbe o djeci na najbolji mogući način. Time što država štitit materinstvo, svi su oni izbačeni iz Ustava koji počinje time kako su svi građani ravnopravni – kaže Kramer.

U brakorazvodnim parnicama, kad su roditelji približno jednako kompetentni, dijete se ipak daje majci. To je, kaže, jedna krajnost. Druga je šerijatski zakon gdje djeca uvijek idu ocu.

- Suvremeni svijet poznaje institut zajedničkog skrbništva. I kod nas je kao zajedničko skrbništvo ali u praksi to ne funkcionira. U praksi roditelj s kojim dijete živi ima sva prava, a drugi roditelj nema nikakva ili prava ostvaruje godinama i to nije uredu – kaže Asenka Kramer.

Goran Cipar koji je osnovao udrugu Otac „zbog problema u ostvarivanju svojih i prava svog djeteta“ jer „očevi u većini slučajeva u Hrvatskoj u konfliktnim razvodima teško ostvaruju svoja prava“, smatra kako su sudovi jako pristrani.

- To ne kažem samo ja, to govori i njihova statistika. U 85 posto slučajeva dijete ide na majčinu skrb nakon razvoda. U bilo kojem drugom području, da imate takav nesrazmjer u brojkama, govorili bismo o diskriminaciji – kaže Cipar.

A nebitno je s kojim će roditeljem dijete živjeti. Kaže, nije tražio da dijete živi s njim, nego da nakon razvoda i otac i majka imaju jednaka prava u odrastanju djeteta te sudjelovanju u svim odlukama vezanim za djetetov život.

Prema riječima Asenke Kramer najveći problem je neznanje o problemu. Trebalo bi raditi na edukaciji i ljudi koji rade u centrima i onih na obiteljskim sudovima.

- Ne može sudac koji je radio na imovinskim sporovima doći na obiteljski odjel! Vani postoje sudovi koji imaju stručne suradnike odmah pri sudu koji im pomažu u donošenju odluka. Dok su roditelji u braku, oboje moraju dopustiti vađenje putovnice djetetu, a kad se razvedu, roditelj s kojim dijete živi ima pravo sam izvaditi putovnicu. Kako to? – pita se predsjednica Kramer.

Navodi primjer iz prakse kao još jednu nelogičnost u provođenju zakona.

- U ovom konkretnom slučaju je riječ o majci koja sprječava kontakt djeteta s ocem i to traje po dvije, tri godine. Otac piše dopise, razgovara s Centrom koji pozove majku, ona kaže da nema ništa protiv, ali nastavlja po starom. I onda taj otac traži ovrhu. Onog časa kad on traži ovrhu, majka traži smanjenje kontakata jer dijete ne želi vidjeti oca. Centar razgovara s djetetom i dijete to izjavi jer mora izjaviti da se svidi roditelju s kojim živi, a sud temeljem toga doista smanji kontakt – kaže Kramer.

Zakon bi trebalo drugačije orijentirati jer „sve institucije, uključujući vještake, idu na proglašavanje toga tko je bolji roditelj pa se proglašavaju dobitnici i gubitnici“.

- Sustav mora ići na istraživanje onoga što je jaka strana svakog roditelja i da u tim segmentima svaki roditelj skrbi o djetetu. Dajmo djeci najbolje, a ne proglašavajmo boljeg roditelja. Svatko je bolji u nečemu – ističe Kramer.

Psihijatrica dr. Marija Baćan smatra kako je za veći broj sudskih odluka da dijete živi s majkom uzrok taj što veliki broj roditelja prilikom razvoda dogovorno utvrdi da djeca ostaju s majkom. U našem se društvu još uvijek roditelji međusobno dogovaraju pa „otud taj podatak da više djece nastavi živjeti s majkom nego s ocem“.

- S kim će dijete ostati ne ovisi o spolu, nego o tome koliko i na koji način se neka osoba brine o djeci. To može biti jednako i otac i majka. To određuje organizacija života određene obitelji a ne spol. U mojoj praksi u konfliktnim razvodima ne bih rekla da češće preporučam nastavak života s majkom nego s ocem. Preporučam  jednog ili drugog roditelja ovisno o strukturi ličnosti jednog i drugog, o uspostavljenoj vezi s djetetom, o tome kako se dijete osjeća u njihovoj blizini, a jedan od bitnih kriterija je koji od roditelja više potiče kontakte s drugim roditeljem – objašnjava Baćan.

Smatra kako struka ne dodjeljuje dijete isključivo majci te ne dijeli mišljenje kako roditelji nisu ravnopravni. „Postoje ljudi, neovisno o spolu, koji bolje komuniciraju i uspostavljaju odnose sa svojom djecom“. Slaže se s time da roditeljstvo treba zaštiti jer „za normalan rast i razvoj djetetu trebaju oba roditelja“.

Kristina Filičić