Nakon potpisivanja sporazuma između Sarajeva i Zagreba, doktor Šimić dobio je pravo, kako kaže naš ministar Šimonović, biranja između Zenice ili Lepoglave. Ipak, kad se radi o doktoru Šimiću koji nije 'klasični' kriminalac, pravosuđe većine zemalja, pa tako i BiH, za takve osuđenike predviđa izdržavanje kazne u kaznionicama blažeg tipa, poput KPZ-a Sarajevo gdje postoji odjel poluotvorena tipa s mogućnošću rada. To konkretno znači da će doktor moći raditi kao kardiokirurg u sarajevskoj bolnici, a na spavanje ići u ćeliju u kojoj će ga svi tretirati s dužnom pažnjom. Bože moj, doktor je doktor, nikad ne znaš kad će ti zatrebati, posebno jer vrsnih kardiokirurga nema na bacanje čak ni u Americi. Prvostupanjskom presudom u Rijeci zbog primanja mita od pacijenata dobio je devet godina zatvora, znatno više nego neki dobro nam znani i osvjedočeni ratni zločinci, dok je drugostupanjski sud kaznu smanjio na pet godina. Nakon što je Hrvatska puno novaca uložila u njegovo obrazovanje, korist od svega toga imat će jedino BiH. Da je doktor Šimić osuđen na pet godina rada u nekoj hrvatskoj bolnici koja nema kardiokirurga, a brojne ga nemaju, i da ga zlatom plaćaju, jer ih nema dovoljno, s primanjem koji pokriva krevet i obroke, niti bi Šimić bježao, niti bi Hrvatska nakon svega bila oštećena, dok bi pravosuđe ipak poslalo vrlo jasnu poruku onima koji za živote i/ili zdravlje uzimaju mito.  

U Hrvatskoj i u Americi liječnici su za svoj vrlo težak i odgovoran posao gotovo jednako dobro plaćeni. Samo što oni u Americi imaju cijeli iznos legalno, dok naši nemaju. Kada krenu legalno, što čine oni koji uz posao u državnoj bolnici rade i u privatnim klinikama, počinju novi problemi. I doista, hoće li doktor koji radi ili operira svakodnevno u duploj smjeni biti odmoran i lucidan, hoće li mu ruka zadrhtati na operaciji? Ovisi o doktoru, o težini posla i o još mnogim čimbenicima, među njima najviše o organizaciji i kontroli posla u matičnoj 'državnoj' bolnici. Svaki je rad mjerljiv i količinom i kvalitetom. Zato se prvi puta slažem s ministrom Milinovićem kako treba uspostaviti jasne kriterije za one koji rade i u privatnim klinikama.

Nemojmo zatvarati oči pred činjenicom da je puno onih liječnika čijim bi odlaskom iz državnih bolnica izgubili i pacijenti i ugled i kvaliteta matične bolnice. Ali ima i nešto više od trideset posto onih zbog čijeg rada, znanja i odnosa prema pacijentima možemo samo poželjeti da trajno odu u neku privatnu kliniku. Nažalost, takve rijetko, zabunom ili samo zbog nedostatka kadra, žele privatne klinike. Najgore što nam se može dogoditi je da nam samo takvi ostanu u državnim bolnicama. U svemu tome je i bit toliko potrebne kvalitetne zdravstvene reforme za kojom vapimo jednako kao što trebamo drugačiji odnos prema radu, a posebno prema neradu koji je općeprihvaćen kao društveni sport. I zato priča o doktoru Šimiću i ova o uvođenju kriterija u rad liječnika koji rade i u državnim i u privatnim klinikama, ma koliko se na prvi pogled činile različitim, u svojoj osnovi imaju puno sličnosti.

Puno sličnosti imaju i priče o nevidljivim radovima na Pelješkom mostu sa smanjenjem intenziteta radova na autocesti Ravče-Ploče. I jedna i druga bajke su koje služe za mazanje očiju prije svega dobrih i poslušnih birača. Cijena kilometra stalno raste, oni koji su pokrali te kilometre pušteni su iz zatvora i u dugotrajnom procesu koji slijedi sve će se lagano i potiho razvodniti. Za to vrijeme, dobri i vrijedni Bajić bit će reizabran. Naša županija dobra je meta koja se ne zna obraniti. Istarski ipsilon nije zaustavljen jer bi se zbog toga digla prevelika galama. Koga briga za slijepo crijevo zemlje koja ionako ima previše problema? Ispada da smo kao onaj turski brod 'Murat'. Dok je bio na vezu u Splitu, upali su mu Uskokovi specijalci tražeći žito pokradeno u Đakovštini.

Zašto baš na 'Muratu'? Jer je imao peh što je vozio žito, a uvijek je dobra priča kad je neki zločesti stranac kriv. Kad je postalo jasno da 'Murat' nema veze s Đakovštinom i ukradenim žitom, rekli su: Onda ništa, zabunili smo se. Pa je 'Murat', ne budi lijen, brže-bolje isplovio da se ne bi dosjetili i optužili ga i za duplo prepituravanje i Male i Velike kapele zajedno. Ne lezi vraže, u brzini hvatanja magle, 'Murat' se nasukao. Pa su ga opet morali odvući u Split. Zaključak? Što drugo do li – Murate, Murate, sreće si kurate. Eto vas.