Situacija u Metkoviću glede vodostaja Neretve, ali i svih njenih pritoka nije sjajna. Pa iako se trenutačno bilježi lagani pad vodostaja koji iznosi 340 cm, Neretva i dalje zlokobno izgleda. Situacija na desnoj strani grada osobito područje Glubuše, Crnog puta, Duvrata, te dijelovi na lijevoj strani prikazuje sliku poplavljenih poljoprivrednih površina, neke kuće su sasvim odsječene i okružene vodenim prostranstvom, a gumene čizme svih visina su najtraženiji artikl u Metkoviću.

Osim o vremenu sve ovisi i o puštanju vode iz akumulacijskih jezera uzvodno. Trenutačno se u brojnim kvartovima vrši ispumpavanje iz podruma, a prijetnja su i septičke jame. Još uvijek nije formiran Krizni stožer jer je sve pod kontrolom, zasada je i voda za piće upotrebljiva. Sati pred metkovcima i neretvanima su neizvjesni.

Na jednoj adresi na predjelu Duvrat obitelj Ive Pejara muku je mučila kako spasiti 3 krave i 3 teleta koji su ostali zarobljeni u štali nedaleko kuća, oko koje je visoka voda. Čamcem je Ivo odvezao drvene mate kojima im planira podignuti pod da ne stoje u vodi i ne uguše se, a nije siguran da će u tome uspjeti.

Obitelj Ante Manenice iz Zagrebačke ulice do kuće može samo u visokim lovačkim čizmama, a tako je kažu bilo i 2000. godine. Namještaj su prebacili na kat i čekaju razvoj događaja.

Čamci, lađe, trupice i ostala prijevozna sredstva za vodene površine u punoj su pripravnosti kao i zabrinuti stanovnici doline Neretve. Nikad velika riva u Metkoviću nije bila toliko zanimljiva kao danas, što TV kamerama, što foto aparatima, što brojnima kojima je atrakcija pogledati smeđe - zelenu snagu Neretve koja se osnažena vodenim valovima iz BiH valja put mora. Ona puna vode i njeni pritoci, a snagu im pojačavaju i podzemne vode. Sve pliva na vodi koje ovih dana ima u izobilju, samo da sutra ne bude gore.

Stariji metkovci pričaju kako je Neretva 1959. godina poplavila veliku rivu, ulila se na glavni trg i prekrila sve prometnice grada. Hoće li se povijest ponoviti za dane vikenda u kojima meteorolozi najavljuju posebno obilne kiše?

Jadranka Bulić