Solitudo je bio favorit na kladionici, 1.50 na branitelja naslova, a 3.10 na izazivača Čingriju. Prvi put Divlja liga na kladionici! Tu ulogu favorita Solitudo je opravdao, slavio 5:2 u velikom finalu te obranio naslov. Pokal, koji su iz ruku gradonačelnika Andra Vlahušića podigli na skalinima crkve svetog Vlaha opet je preko Straduna otišao put Lapada.

Čingrija je i dalje ostala na dva naslova, zadnji je uzela 1986. godine, a ovaj put je u finalu vodila 1:0 i 2:1, drugo, ujedno posljednje vodstvo imala je sredinom treće četvrtine. Bio je to ujedno Čingrijin posljednji pogodak, Solitudo ih je do kraja postigao četiri te stigao do druge pobjede.

U utakmici za treće mjesto Copacabana je slavila s četiri razlike te uzela broncu, a Palaceu je za utjehu ostao uspjeh njihovog igrača - Ervina Babića, koji je s četiri pogotka u utakmici za treće mjesto osigurao s 14 pogodaka naslov najboljeg strijelca lige. Sudionici same završnice, četiri najbolje momčadi Divlje lige birali su najbolje pojedince, vratara i igrača. Najviše bodova su skupili Olaf John (Čingrija - četvrti put je najbolji vratar) odnosno Piter Radić (Solitudo, najbolji igrač).

Četvrti put uzastopno ekipa Dubrovačkih ljetnih igara je pobijedila DU Team, kojem za utjehu ostaje činjenica kako su ovaj put izgubiti tek slabijim izvođenjem kaznenih udaraca, s centra na praznu baru. Na kraju četvrte četvrtine bilo je izjednačeno. Tako su Predrag Vušović Pređo, Zijad Gračić, Nikša Kušelj, Goran Grgić, Maro Martinović, Luka Šulić, Damil Kalogjera, Milan Tomašić, Božo Marić, Robert Simić i Maro Milković, igrale su i Srđana Šimunović i Mirna Medaković, pobijedili vaterpolske legende: Veselina Đuha, Gorana Sukna i Boža Vuletića, kojima se pljeskalo. Naime, to je igrači koji su prije 25 godina osvojili zlatne olimpijske medalje na Igrama u Los Angelesu 1984., to su jedine zlatne medalje za dubrovački sport, najveći uspjeh. Sa zlatnima igrali su još Jakša Bošković, Antonio Oštrić, Maro Savinović, Mihovil Španja, Mario Hajdić, Darko Kunce i Matej Putica.

Najbolje momčadi, pojedince, suca završnice, Splićanina Nena Periša nagradili su uz gradonačelnika još župan Nikola Dobroslavić, intendant Dubrovačkih ljetnih igara Ivica Prlender, Zrinko Kamber, član uprave Valamara, naš najbolji paralimpijac Mihovil Španja te Miho Bošković, vaterpolski reprezentativac, koji je sa suigračima iz reprezentacije, Nikšom Dobudom, Sandrom Suknom, Androm Bušljom i Paulom Obradovićem dobio poklon od Divlje lige za osvojenu brončanu medalju na 13. Svjetskom prvenstvu u Rimu.

FINALE

Solitudo – Čingrija 5:2

Porat – Sudac: Neno Periš (Split).

SOLITUDO: Antonio Ivanović, Nikša Karač 1, Orsat Pavlović, Vlaho Primorac, Piter Radić, Ivo Besjedica, Ivan Lovrić, Bruno Pavleković 2, Josip Šandić 1, Jerko Šandić 1, Baldo Miloglav, Toni Lulić, Dubravko Pavlović, Miro Ovčina. Trener: Pavo Marković.

ČINGRIJA: Olaf John, Aljoša Lončarić, Ruben Legaz, Maroje Bupić, Ivan Knežević, Orsat John, Josip Dedo, Mario Brkić 1, Lukša Buconić, Toni Bašica, Ivo Ucović, Juraj Potrebica, Robert Bender 1, Toni Brailo, Tiho Aveić, Ervin Hasanović.

Četvrtine: 0:0, 1:1, 3:1, 1:0.

ZA TREĆE MJESTO

Palace – Copacabana 7:11

Porat – Sudac: Neno Periš (Split).

PALACE: Tomo Sjekavica, Željan Tevšić, Đino Radić, Ervin Babić 4, Marko Butigan, Toni Pavlić, Jasmin Jaganjac, Jadran Bijelić 1, Mario Rašica, Tomislav Vuksanović 1, Ognjen Dabelić, Ivan Hrnić, Haris Zelentrović 1, Hrvoje Puh. Trener: Nikola Sutić.  

COPACABANA: Hrvoje Vukić, Marko Iveković 1, Mladen Car, Mark Radović 3, Toni Glavor, Lukša Pavličević 1, Antonio Milat 3, Đuro Musladin 2, Ivan Koncul, Marin Tomaš, Teo Andrić, Josip Vezjak 1, Pero Garvan, Vlaho Gozze. Trener: Niko Matušić.

Četvrtine:1:2, 2:2, 2:3, 2:4.

OPROŠTAJ TOMAŠA

Marin Tomaš je nakon dvadeset i nešto Divljih liga, četiri osvojena naslova, deset odigranih finala, objesio kapicu Copacabane o klin. Otišao je s medaljom, broncom. Majicu Divlje lige za uspomenu, uručio mu je Vedran Smokvina, član OO Divlje lige. Suigrači su mu regalali loptu s potpisima.